Pioniri švicarske kinematografije
Pioniri
Danas se švicarska kinematografija može pohvaliti uspjehom redatelja poput Ursule Meier, Bettine Oberli, Jeanne Waltz, Petra Volpe, Andrea Staka, Véronique Reymond i Stéphanie Chuat, Séverine Cornamusaz, Stine Werenfels, Anne Luif, Milagros Mumenthaler ili Safe; i to ne računajući nebrojene autore dokumentarnih filmova. No, kada je New Swiss Cinema sredinom 1960-ih počelo ugledati svjetlo dana, činilo se da nažalost postoji samo za muškarce. Pa ipak, velika skupina filmskih stvarateljica razvija se u isto vrijeme, osobito u jeku feminističkih pokreta.
U suradnji s Cinémathèque suisse, Solothurn Film Days pokrenuli su 2019. niz povijesnih akcija i programa s ciljem da se ove stvarateljice vrate u središte pozornosti. U siječnju 2020. uspostavljen je “Edit-a-thon” kako bi se obogatile ili stvorile stranice Wikipedije posvećene švicarskim redateljima. Serija video intervjua s redateljima pod nazivom "Her Story Box" također je snimljena u lipnju s njih šest (Gabriel Baur, Yvonne Escher, Lucienne Lanaz, Gertrud Pinkus, Marianne Pletscher i Tula Roy), uz sudjelovanje VODITELJICA Ženeve i ZHdK u Zürichu, u okviru izložbe “Femmes.Droits | Od doba prosvjetiteljstva do danas” u Švicarskom nacionalnom muzeju u Zürichu. Konačno, u Solothurnu, u siječnju, posljednji program pod nazivom "Beyond the borders" istaknuo je rad Cristine Perincioli, Anne-Marie Miéville, Lorette Verne, Gisèle Ansorge i Danielle Jaeggi čiji prvi dugometražni film ovdje predstavlja film Cinémathèque suisse, Djevojka iz Praga s vrlo teškom torbom (1978.), koju je za tu priliku restaurirala.
U Švicarskoj, od 1960-ih nadalje, veliki broj žena filmaša afirmirao se u dokumentarcima: kao da je prije svega bitno svjedočiti, na ženski način, o stvarnosti života žena u svijetu koji se emancipira. U Švicarskoj koja govori francuski, jedna od prvih koja se oglasila bila je naravno Vaudoise Jacqueline Veuve koja, u svom trajnom razmišljanju o tradicijama i promjenama u svijetu, nikada ne bi propustila priliku da se potvrdi u borbi žena. žene. Na isti način, Carole Roussopoulos iz Valaisa, gore u Parizu, s video kamerom u ruci, bit će u svim borbama. S figurom koja ih obje spaja: glumicu i filmašicu Delphine Seyrig, s kojom će se obje trpjeti i snimati. Uskoro će im se pridružiti Lucienne Lanaz ili Anne Cuneo. Što se tiče Švicarske njemačkog govornog područja, uz Reni Mertens i Marlies Graf moramo spomenuti June Kovach ili Tula Roy.
Što se tiče fikcije, upečatljivo je primijetiti da će se redateljice teže nametnuti, kao da im producenti više ne žele povjeriti sredstva potrebna za ovu vrstu teže produkcije. No, tu su opet obilježili naše kino, posebice pokojna Patricia Moraz koja je 1977. režirala, Indijanci su još daleko , predstavljenu na Quinzaine des Réalisateurs u Cannesu, zatim Le Chemin perdu , ili čak Danielle Jaeggi, Gertrud Pinkus, Paule Muret, Léa Pool, Patricia Plattner, kojoj smo nedavno odali počast, ili Dominique de Rivaz – koji će uskoro biti gost naše ustanove.
Frederic Mayor
Ostali filmovi retrospektive
Bilo dokumentarne ili fiktivne, ove priče dijele snažan ukus za pojedinačne sudbine otkrivajući društveni kontekst s kojim su povezane. Integracija i imigracija (Wer einmal lügt oder Viktor und die Erziehung , Il valore della donna è il suo silenzio) , aktivizam (Izgubljena cesta) , kulturalizam (Djevojka iz Praga s vrlo teškom torbom) ili čak feminizam (Delphine Seyrig, portret kometa) : od pionira do današnjih redatelja, švicarska ženska kinematografija ističe se kao kulturni odraz svog vremena.